Đavo u Bibliji

predavači: Miodrag Loma, Vuk Petrović, Vladimir Bogićević

Predavanje pod nazivom „Đavo u Bibliji“ u organizaciji Kluba 128 održano je 2. marta 2017. godine. Bilo je to prvo, pa time unekoliko i uvodno predavanje u okviru ciklusa Lik Sotone u književnosti. Vodeća ideja ciklusa je sagledavanje razvoja i shvatanje lika Sotone kao negativnog entiteta kroz kapitalna književna djela, ali i odnos čovječanstva i zla uopšte. Učesnici u razgovoru bili su prof. dr Miodrag Loma, vanredni profesor na Katedri za opštu književnost i teoriju književnosti, Vuk Petrović, asistent na pomenutoj katedri, i Vladimir Bogićević, doktorand Filološkog fakulteta u Beogradu.

Razgovor je otvorio profesor Loma osvrtom na Mojsijevo Petoknjižje, početne knjige Starog zavjeta, posebnu pažnju pridajući Knjizi postanja. Profesor objašnjava da Sotona nije ništa više od onoga što iščitavamo iz sakralnog teksta – mistični glas, koji se javlja kroz zmiju još u raju. Postavlja se pitanje kako zmija, kojoj kao životinji nije svojstven govor kao takav, uopšte progovara? Mistični glas raspolaže isuviše pronicljivom i ironičnom sviješću da bi pripadao životinji, ali i uopšte tom sakralnom svijetu. Dakle, nešto isuviše zvjersko, čak demonsko progovara kroz zmiju – ona sama nije zvijer. Profesor se poziva i na zvjerski čin Kainovog ubistva brata Avelja, te zaključuje da demonsko zlo djeluje, pa i ulazi u nas, ukoliko mu to dopustimo.

Riječ preuzima Vuk Petrović i nadovezuje se na razmatranje o zmiji. Pojašnjava da demonski glas prvim ljudima, Adamu i Evi, nudi iskrivljenu perspektivu, ispravno bi bilo reći čak i laž. Oni padom spoznaju svijest koja sužava njihove ontološke mogućnosti, dakle gube rajsku slobodu. Petrović dalje povlači paralelu između priče o zmijinom kušanju Adama i Eve u raju sa epizodom iz Novog zavjeta u kojoj đavo iskušava Isusa Hrista u pustinji. Đavo, sada konkretizovan, otjelotvoren, kuša Isusovu ljudsku prirodu – glad i žeđ. Petrović ističe da đavo uvijek za cilj ima čovjekovu materijalnu suženost, kao i da pokazuje svoju pravu prirodu i domet svojih htijenja kada Isusu nudi, kao što je nekada Adamu i Evi, punoću ovozemaljskog života. Naravno, Isus između sebe i đavola nedvosmisleno stavlja Božiju riječ kao spasonosnu i konačno ga odbija: „Moje carstvo nije od ovoga svijeta“.

Vladimir Bogićević zatim pojašnjava degradaciju zmije i čovjeka nakon rajskog posrnuća. Božiju riječ kroz Bibliju očitavamo kao kreativnu i autoritativnu, a njeno kršenje je strogo zabranjeno. Zmija lažući Evu pokušava osporiti Božiju riječ, a Eva povjeruje. Kazna koja sustiže zmiju, oruđe đavola, jeste da vječno gmiže i jede prašinu, a žena za lakomislenost i naivnost biva kažnjena pokornošću mužu i porođajnim mukama. Bogićević dalje objašnjava da se zmija kao oličenje Sotone ne gubi kroz Bibliju, nego modifikuje kroz drugačije opise, npr. aždaja, te čudesne životinje Rahal i Levijatan. Pomenom đavola kao aždaje, Bogićević uvodi priču o Jovanovoj Apokalipsi. Đavo, sada u obličju aždaje, ili ponegdje čak zmaja, želi da proždre velike Božije kreacije – sunce, mjesec, zvijezde, majku i dijete. Žena ovaj put bježi od đavola, tj. aždaje, a u otvoreni sukob protiv aždaje i palih anđela ulazi arhangel Mihailo zajedno sa anđelima vjernim Bogu. Zaključuje da Sotona, iskušavanjem Božijih bića, jedino postiže ljudsko okretanje ka Bogu.

Riječ opet preuzima Loma, te sumira rečeno. Osvrće se nakratko i na Knjigu o Jovu, te ističe da sama riječ „vrag“ označava neprijatelja. Mistični glas nije ostao u raju, već prati čovjeka kroz ovozemaljski život. To su naše vlastite zle misli kojima se ne smijemo prepuštati, jer su one naše vlastito zlo. Ukoliko pokleknemo pred zlim mislima, postaćemo sami sebi neprijatelji.

Ostaje dovoljno vremena za pitanja iz publike, kada tri govornika pojašnjavaju nedoumice odgovarajući iz različitih perspektiva. Na samom kraju, profesor Loma zaključuje da je sama Biblija, kao i sve pojedinačne priče Starog i Novog Zavjeta, permanentna parabola.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *